Urođeni strah od smrti je jedan od uzroka i jedan od najkritičnijih faktora koji je uveo ljudsku vrstu u teizam, vjerovanje u nadnaravno, religiju i spiritualnost. On je taj koji opravdava ubijanje u ime vjere. Da bi prekinuli te nezdrave tendencije, ljudi moraju da razumiju strukturu, sistem i mehanizam straha od smrti i kako ih taj strah vodi religiji, i u nekim slučajevima negativnosti koja koči progres humanosti.

$IMAGE1$

Preživljavanje po svaku cijenu

Sva su živa bića genetski programirana da prežive i izbjegavaju smrt po svaku cijenu. Taj program ili instinkt je utkan u naše gene postoji kao sredstvo osiguranja opstanka vrste pogotovu za vrijeme reproduktivne zrelosti.

Fundamentalni neuronski programi preživljavanja su zadovoljstvo i bol. Preživljavanje su zadovoljstvo, komfor, sigurnost dok strah i bol tjeraju jedinku da se bori ili bježi od izvora opasnosti.

Kako je ljudska vrsta napredovala tako se razvila svijest o sebi. Ta svijest o sebi je poboljšala šansu ljudske vrste da preživi jer može da predvidi indirektnu opasnost. Na žalost, svjest o sebi je i svijest o vlastitom mortalitetu. Ta svijest o eventualnoj smrti izaziva svjesni i podsvjesni strah od smrti.

Instinktivni strah od smrti je ugrađen u ljudske gene. Taj strah može da se pokaže kao indiferentnosti ili kao čiste fobija (thanatophobia) u zavisnosti od psihologije pojedinca. Većina osjeća nepodnošljiv nemir, i užasan strah.

Kriza egzistencije

Svijest o smrtnosti i urođena asocijacija te svijesti sa psiholoskim bolom izaziva krizu kojoj treba olakšanje. Da bi si olakšali strah od smrti, ljudi su adaptirali razne psihološke sisteme odbrane.

Ti sistemi odbrane su:

1. Religija. Vjera u religiju i njeno obećanje vječnog života na onome svijetu. Pošto su vjernici uvjereni u besmrtnost duše, ta vjera ih tješi i olakšava strah od smrti.

2. Racionalizacija. Oni koji koriste ovu tehniku obično koriste fraze kao što je ona da ne vrijedi plakati za prosutim mlijekom i na taj način se koncenrišu na sad i ovdje živjeći život kako najbolje znaju.

3. Lijekovi koji umanjuju strah i umiruju.

4. Alkohol ili droge koje im pomažu da se isključe iz realnosti života.

5. Razne sekularne metode kao sto je psihoterapija.

Religija

Jedan od problema sa religijom je taj da je vjera iracionalna. Obećanje vječnog života i nastavka egzistencije pojedinca nakon smrti je napisana u tekstovima svetih knjiga koje su navodno apsolutno istinite. Sve svete knjige su stare hiljadama godina. U to vrijeme se vjerovalo da je zemlja bila ravna i centar cijelog kosmosa. Vjernici ipak uspijevaju da sami sebe ubijede u svetost i apsolutnu istinitost ovih knjiga, što je u danšnje vrijeme poprilično banalno.

Pošto je obećanje vječnog života iz svetih knjiga vezano za njihovu apsolutnu tačnost, ne prihvatanje te tačnosti bez pogovora može da izazove povrat straha od smrti. Vjernici su u stanju da bespogovorno prihvate i vjeruju zahvaljujući fenomenu zvanom "cognitive dissonance” koji spriječava bilo kakvo pitanje o tačnosti religioznog vjerovanja.

Cognitive Dissonance

Cognitive dissonance je neugodan osjećaj koji nastaje kao rezultat vjerovanja u dvije suprotne ideje u isto vrijeme. Tako znamo da recimo nigdje ni u jednoj svetoj knizi nema nikakvog pomena o dinosaurusima. To će neke ljude motivisati da promijene vjerovanje ili da nađu alternativu koja će navodno potvrditi vjerovanje.

Disonnance može da izazove bol, bijes, frustraciju i stid. Famozan primjer cognitivne dissonance je primjer "kiselog grožđa”. Porijeklo ovog primjera je basna o lisici i grožđu koju je napisao Aesop (620-564 bce). Lisica nije u stanju da dokuči grožđe i koristeći cognitive dissonance zaključi da je grožđe kiselo. Tako ljudi, kad nešto zele a ne mogu da dobiju, počnu to da kritikuju. Ako žele novac a ne znaju kako da ga zarade onda počnu da pričaju kako je novac los i samo kvari karakter.

Primjer kolektivne cognitive dissonance su Srbi i njihov odnos prema genocidu u Bosni. Nesposobni da priznaju stravičnu istinu o sebi oni pribjegavaju racionalizaciji pa ili negiraju genocid ili ga opravdavaju ga kao samoodbranu i slično.

Kako Izbjeći Nasilje

Ljudska vrsta je multi-variate sto znači da je svijet pun vjernika i nevjernika koji svi imaju različita vjerovanja. Neki vjernici su ubjeđeni da je samo njihova vjera prava dok nevjernici tvrde da su sve vjere lažne. Kad neko postavlja pitanje o vjeri, to izaziva cognitive dissonance i strah kod vjernika.

Neki vjernici će vas bombardirati sa svakom vrstom argumenata insistirajuci da je njihova vjera 100% istinita. Neki vjernici će silom pokušati da ućutkaju svakoga ko se usudi da sumlja u njihovu svetu knjigu. Moderan primjer je radikalni islam koji iz stopa osudi na smrt svakoga ko nešto kaže protiv pejgambera ili objavi njegovu karikaturu. To se radi zato što svako pitanje donosi sa sobom sumlju u tačnost svetih knjiga što s druge strane budi strah od smrti. Ako je knjiga koja obećava vječan život netačna, onda je smrt neminovna.

Vjera Kao Kult

Vjernici su ponekad kao članovi kulta koji ne znaju kako da misle ili su pustili druge da misle za njih.

Margaret Singer (1979) je pisala o problemima s kojima se suočavaju ljudi koji su pobjegli iz nekog kulta. Jedan od problema je totalna nesposobnost donošenja odluke bilo koje vrste, pošto kultovi propisuju šta će član da jede, gdje može da ide, šta smije da radi, šta da vjeruje. Sve odluke donosi neko drugi. Pošto je odlučivanje funkcija velikog mozga, ako se ne koristi onda to područje atrofira i treba vježbu da se aktivira kao bilo koji mišić u tijelu.

Bivši članovi kultova su objasnili da su u kultovima ostajali zbog straha. Vođe kultova tvrde da je njihov put jedini put spasa. Napuštanje znači vječni izgon i sigurnu kaznu. Bojali su se onoga što im se može desiti ako odu. Bojali su se za svoju dušu. Strah je moćna emocija zasnovana na R-kompleksu. Dakle, sekte i kultovi drže ljude pod svojom čizmom koristeći primitivni reptilski mozak.

Mnogi svakodnevni vjernici, mada ne svi, imaju slične probleme koje imaju članovi sekti. Vjernik koji razumije vezu između straha od smrti i religioznosti ponekad koristi metode koje koriste nevjernici za olakšanje straha.

Iracionalnost

Urođeni strah od smrti vode ljude u krilo religije i vjere u svete knjige. Te svete knjige sadrže tekstove koji su dvosmisleni i koji su možda važili u vrijeme pisanja teksta. Problem nastupa kad pretjerano predani vjernici počnu da djeluju na negativan način na osnovu religioznih tekstova. Irinično je da ti ljudi koji vjeruju u Boga i vječni život iz straha od smrti ustvari skrate svoj vlastiti život kao bombaši samoubice.

Od kritične je važnosti da ljudska vrsta zna sebe, razumije ljudsku prirodu i kako je urođeni strah od smrti podloga svega sto radimo, svjesno ili nesvjesno. Pošto je strah od smrti prirodan i neizbježan, mi kao svjesna bića moramo da naučimo kako da se s njim nosimo bez ugrožavanja sebe i drugih.